STEFAN MILENKOVIĆ, violina

Biografija 2018. -2019.

Ovjenčan u Srbiji nagradama Umjetnik stoljeća  (2002), Najhumanija osoba (2003), te  Brand osobnost godine (2010), Stefan Milenković uživa plodnu karijeru međunarodno traženoga solista i recitalista izuzetno produktivne i dugotrajne scenske prisutnosti,  profesionalizma i kreativnosti.

Sezona 2018.-19. obuhvaća nastupe sa Filharmonijskim orkestrom Regije Marche (Italija), Festivalskim orkestrom New Jerseya (SAD), Komornim orkestrom Perugie (Italija), kao i redovite nastupe na recitalima sa pijanistom Rohanom De Silva. Nedavne izvedbe obuhvaćaju suradnju sa Simfonijskim orkestrom države Utah  (SAD), Praškim simfonijskim orkestrom (Češka Republika), Simfonijskim orkestrom Grand Rapids (SAD), Simfonijskim orkestrom grada Oklahoma  (SAD),  Simfonijskim orkestrom Giuseppe Verdi iz Milana  (Italija), Slovenskom filharmonijom (Slovenija) te Zagrebačkom filharmonijom (Hrvatska).

U njegove nastupe s orkestrom ubrajaju se nastupi sa Berlinskim simfonijskim orkestrom, Helsinškom filharmonijom, Beogradskom filharmonijom,   Zagrebačkom filharmonijom,   orkestrom Radio Francuske, orkestrom Boljšoj teatra, Nacionalnim orkestrom Belgije, komornim orkestrom Aspen, simfonijskim orkestrima Indiannapolisa, Meksika, Sao Paolo u Brazilu, te Melbournea i Quinslanda u Australiji, a nastupao je pod palicom dirigenata kao što su Sir Neville Marriner, Lorin Maazel, Vladimir Fedoseyev, Daniel Orn i En Shao.

G. Milenković je započeo svoju karijeru veoma rano, nastupivši prvi put uz orkestar kao šestogodišnjak. U dobi od deset  godina svirao je na Božićnom koncertu u Washingtonu, SAD, za tadašnjeg američkog predsednika Ronalda Reagana. Sljedeće godine svirao je za Mikhaela Gorbacheva u Beogradu, Srbija. Kao četrnaestogodišnjak  svirao je za Papu Ivana Pavla II, dok je u dobi od samo šesnaest godina nastupio na svom tisućitom koncertu. Do svoje sedamnaeste godine bio je pobjednik ili finalist na prestižnim međunarodnim violinskim natjecanjima  u Indiannapolisu (SAD), Queen Elisabeth(Belgija), u Hannoveru (Njemačka), Tibor Varga (Švicarska), Rodolfo Lipizer (Italija), Paganini (Italija), Ludwig Spohr (Njemačka), kao i na  Natjecanju Yehudi Menuhin (V. Britanija).

Kao glazbenik  širokih stilskih interesa, Milenković je nastupao sa rock sastavom Gorillaz, pet puta nominiranim za nagradu Grammy u prestižnom Apollo teatru u Harlemu, New York. Koncert je uživo prenosio MTV. Nedavne suradnje uključuju nastupe sa lutnjistom Edinom Karamazovom, nominiranim za nagradu Grammy, kao i intenzivno glazbeno partnerstvo sa gitaristom Vlatkom Stefanovskim i njegovim triom, čime Milenković istražuje svijet improvizacije i akustično- električne violine.

Kao strastveni komorni glazbenik redovito nastupa u ciklusu Jupiter Chamber Music u New Yorku, na glazbenom festivalu Manchester u Vermontu, High Peaks festivalu komorne glazbe u planinama Catskill (New York) kao i na Zagrebačkom festivalu komorne glazbe ZGkom u Hrvatskoj. Godine 2012., prihvatio je poziciju umjetničkoga direktora DoCha festivala komorne glazbe u Champaignu, Illinois.

Milenković je duboko privržen međunarodnim humanitarnim akcijama. Godine 2002. primio je nagradu za humanitarne aktivnosti Lifting up the World With Oneness Heart, koju mu je osobno uručio guru Sri Chinmoy. Sudjelovao je također i u brojnim gala koncertima pod pokroviteljstvom UNESCO-a u Parizu, uz umjetnike poput Placida Dominga, Lorina Maazela, Alexis Weissenberg i Yehudi Menuhina. Tijekom rata u ranim devedestim godinama bio je prvi dječji ambasador na Balkanu.

Diskografija g. Milenkovića obuhvaća četiri komercijalna izdanja za talijansku etiketu Dynamic, uključujući kompletne sonate i Partite za solo violinu J. S. Bacha, kompletan opus za solo violinu kao i 24 Capriccia Nicolóa Paganinija, te njegovo kultno djelo  In cuor più non mi sento. Milenković je snimio i brojna izdanja za srpsku etiketu PGP.Nedavno su objavljeni nosači zvuka s premijernim snimanjem klavirskog tria i klavirskog kvinteta  Vittoria Gianninija  sa sudionicima Manchester festivala komorne glazbe, te sa snimkama Violinskog koncerta u D-duru J. Brahmsa i Violinskog koncerta u a-molu A. Glazunova  uz Simfonijski orkestar RTV Slovenije, pod ravnanjem maestra En Shao-a, za etiketu RTV SLO Klasika.

Duboko posvećen pedagoškom radu, u suradnji s Itzakom Perlmanom predavao je na čuvenoj muzičkoj akademiji Juilliard (New York, SAD) i Perlmanovom muzičkom programu, prije no što je prihvatio trenutnu poziciju izvanrednog profesora violine na Sveučilištu Illinois u Urbana-Champaignu (SAD).  Diplomiravši u dobi od 19 godina diplomirao na Muzičkoj akademiji u Beogradu, Milenković je još uvijek najmlađi student koji je ikad diplomirao na toj ustanovi, nakon čega je završio profesionalni studijski program na Juilliard School u New York Cityju, NY pod patronatom Dorothy DeLay.

Milenković svira na violini Giovannija Battiste Guadagninija iz 1783. godine.

***

Na zahtjev umjetnika, molimo Vas da ne mijenjate ovu biografiju bez prethodnog dopuštenja.
Sezona  2017/18. – molimo Vas da zanemarite prethodne verzije. 

službena web stranica Stefana Milenkovicha

5 ZA 5

Kroz čitavu svoju povijest, klasična glazba nalazi neiscrpan izvor inspiracije u bogatoj baštini narodne glazbe. Njezini ritmički i melodijski elementi oduvijek su bili nadahnuće kompozitorima,  a u repertoaru za flautu i gitaru glazba inspirirana folklorom  zauzima posebno mjesto, i na neki način čini okosnicu repertoara kojega smo tokom naše petogodišnje suradnje birale. Ova glazba vodi nas na put, povezuje kulturu istoka i zapada, Stari i Novi svijet – i stvara jedan zamišljeni, movi, u kojem se različiti jezici glazbe međusobno razumiju.

Dušan Bogdanović: Songs and Dances from the New Village

Robert Beaser: Mountain songs

Astor Piazzolla: Estaciones portenas

Laurent Boutros: Amasia

L. Ljubičić-E. Stein: Židovske pjesme

«Milenkovich ima sve: ljepotu zvuka Davida Oistracha, jasnoću i  logiku fraze Henryka  Szeringa,  virtuoznost Jasha Heifetza, ljubav prema glazbi poput  Yehudi Menuhina te humor i radost Itzaka Perlmana.»
DIE HANNOVERISCHE ZEITUNG

…Savršena preciznost, minuciozno izrađena agogika, nježnost lirskih tonova u polaganom stavku bez trunke suvišne sladunjavosti, punokrvni temperament u ritmovima mađarskog prizvuka završnog stavka te nadasve briljantno izvedene virtuozne kadence – sve su to bile odlike Milenkovicheva nastupa kojima je oduševio publiku. Tako oduševljen i skandirajući aplauz ne čuje se baš često u «Lisinskom». Milenkovich je zahvalio majstorski ponizno izvedenom Sarabandom iz Bachove Partite u d-molu. No pljesak nije jenjavao ni nakon Milenkovichevih sjajnih sola u Bartokovim Rumunjskim plesovima u kojima se pridružio Zagrebačkim solistima, davši im još jednu injekciju nadahnuća, temperamenta i izvrsnosti. ..
JUTARNJI LIST, 27.12.2001., Branimir Pofuk

«… Milenkovich je pokazao da reproduktivna umjetnost još uvijek posjeduje stvarnu stvaralačku vrijednost koja izvire iz glazbe same… Svojevrsna strogost u izvedbenom smislu potiče od Milenkovicha. On svira apsolutno jasno, glazbene misli iznosi preciznošću oštrih rubova, iz čega slijedi mjera intenziteta i iznimno rafiniranog unutarnjeg pokreta, koji izvire iz njegova doista velikog muzikaliteta. Taj spoj unutarnjeg i vanjskog vremena tajna je njegove interpretacije, kojom, stalno se slušajući, traži ne samo odzvuk, nego i stvarnu suradnju ostalih glazbenika…Milenkovich ni u jednom trenutku ne ide linijom manjeg otpora, a mogao bi, i na određenim bi izvedbenim razinama tako polučio možda i veći, iako površniji efekt…»
VJESNIK, Božić 2001., Dodi Komanov

„…Otmjeno i senzibilno Milenkovichevo sviranje bez imalo poze, a opet silno živo, potaknulo je i pratnju Zagrebačkih solista…“
VEČERNJI LIST, Božić 2001., Maja Stanetti

«… uz Zagrebačku filharmoniju, Milenković je pokazao da je sadašnja kvaliteta njegove svirke konstanta organski vezana s njegovom umjetničkom osobnošću, u kojoj nema ništa krivotvoreno niti  upućeno na bljesak površinskog efekta.  Ovoga puta on je demonstrirao svoje veliko guslačko majstorstvo na violinskom koncertu Jana Sibeliusa, skladbi bramsovski snažna, lagano zasjenjena emocionalnog naboja. Milenković se pokazao kao guslač duga daha, reklo bi se upravo idealna za glazbu kasnoromantičarske ekspresivnosti. No, istovremeno i kao guslač iznimno usredotočen na ljepotu tona svoga glazbala.Svaki ton svake fraze u Milenkovića je ispjevan do kraja i on u njemu uživa, bez ikakve žurbe ili znaka nemira, koji bi mogli poremetiti njegov uspostavljeni predani odnos  s izvođenom glazbom. U Milenkovichevoj izvedbi Sibeliusova koncerta nije bilo slabe točke. Sve je zvučalo snažno, sadržajno i dorečeno.  U takvoj viziji specifična je ljepota Sibeliusova glazbenog izričaja ostala netaknutom. Da je Milenkoviću više do glazbe same nego do demonstracije izvođačke bravure (a on je virtuoz visoke tehničke izbrušenosti i mogao bi u tom pogledu podilaziti publici), pokazao je i na ovom koncertu, birajući, kao i u Ljubljani, za dodatak Sarabandu iz Partite za violinu solo u d-molu J.S.Bacha…»

VIJENAC,  31. 10. 2002., Bosiljka Perić-Kempf

«…Kao umjetnik Stefan Milenkovich je fascinantan. Njegova violina svakim tonom govori o plemenitosti, inteligenciji i kultiviranoj snazi vrhunskog majstora, a interpretacija odaje zrelost koja koja uveliko premašuje godine mladosti.  Bez i najmanje nesigurnosti, napora, oklijevanja, sa savršenom kontrolom i slobodom duha, to je izvođenje bez premca.

Ali, stvaralačka punoća koja struji Stefanovim instrumentom nije jedino što u  njegovom nastupu osvaja. Ono što je isto toliko djelotvorno, to su kvalitete ljudske topline i neusiljenog, kao urođenog dostojanstva. Nikad tmuran pogled na loše okruženje, nikad prijek odgovor na glupo pitanje, niti trunke gorčine, oholosti, zamjeranja ili ironije. Stefan vjeruje sebi i svima kojima pripada. A pripada cijelom svijetu – i pametnom i besmislenom i sabranom i izgubljenom…

Malo je umjetnika kojima je pošlo za rukom da se tako mudro odrede prema ovoj planeti. Da izaberu stav povjerenja i optimizma kao obranu od svakog uroka. Da se uzdignu nad izazovima svakodnevice i uz osmijeh ponesu poruku svoje sudbine kroz život ispunjen večerima u kojima netko traži spas od dosade, netko zabavu i glamour a netko mir, uz tajne poruke o trajanju ljudskog duha oživotvorenog u glazbi. «
Marija Kovač

Lakoća i izražajnost dostojna virtuoza

Pet stotina slušatelja uspjelo se nagurati u crkvu sv. Krševana da bi čulo odličan nastup Zadarskog komornog orkestra i violinista Stefana Milenkovića, a više od stotinu ostalo ih je ispred crkve
Izvedba Vivaldijevih „Godišnjih doba“  oduševila je posjetitelje iznimnim solističkim doprinosom Stefana Milenkovića koji svira lakoćom i izražajnošću dostojnom virtuoza, što je samo potvrdio sjajnom izvedbom Paganinijeve „La Campanelle“…“
NOVI LIST, Svjetlana Hribar,  3.8.2007.

Popularno i zahtjevno
Koncert Stefana Milenkovića u sklopu Klupske kazališno-glazbene scene Amadeo u Atriju Hrvatskog prirodoslovnog muzeja 9. srpnja 2009.

U sklopu ljetne turneje koja je dotaknula i Zagreb, ugledni violinist Stefan Milenkovich nastupio je u četvrtak u prepunom Atriju Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u suradnji s pijanisticom Srebrenkom Poljak. Popularni, ne preozbiljni, ali ne i manje zahtjevan program počeo je ljupkom kratkom Sonatinom br. 6 u e-molu Niccoloa Paganinija, a nastavljen je Malaguenom i Ciganskim napjevima Pabla de Sarasatea. Nakon predaha uz Meditaciju Petra Iljiča Čajkovskog, ponovno Sarasate: Carmen fantazija na operu Georgesa Bizeta i još dvije virtuozne skladbe za kraj: La Campanella Niccoloa Paganinija i Tzigane Maurica Ravela. Za dodatak umjetnik je odabrao Allemande za violinu solo Johanna Sebastiana Bacha i skladbu Ti mala zvijezdo Manuela da Poncea u obradi Jashe Haifetza.

U opuštenom, ljetnom ozračju umjetnik se, najavljujući odabrane skladbe, znao i duhovito našaliti, a krajnjom je ozbiljnošću i predanošću glazbi oduševio auditorij besprijekornom tehnikom, ljepotom tona i fraze, kontrastima u dinamici i strastvenom interpretacijom. Žustra i poletna tempa nisu bila ni najmanja prepreka. Sve je izigrao precizno i ekspresivno uz diskretnu i pouzdanu pratnju vrsne pijanistice Srebrenke Poljak. Polagani ulomci bili su pak pjesma za sebe, ispjevana uzornom muzikalnošću i snažnom ekspresijom. Koncert Stefana Milenkovića održan je bez stanke. Potrajao je zajedno s dodacima i razgovorom s publikom gotovo dva sata i bio je uistinu doživljaj za pamćenje.

© Višnja Požgaj, KULISA.eu, 10. srpnja 2009.

“Božanska. Ili dijabolična. Možda je jednostavno “mefistanđeoska” čarobna violina Stefana Milenkovicha, koji se svakako ubraja među najnenadmašnije Paganinijeve interprete u svijetu, čiji je domaćin Teatro Sociale zaslužan za nezaboravan koncert ….., u pratnji jednog od najvažnijih talijanskih orkestara, I Virtuosi Italiani pod vodstvom Alberta Martinija, koncertnog majstora i dirigenta. Jasna i solarna bila je orkestralna izvedba sonate za gudače u G-duru br.1  Gioachina Rossinija. Zatim je na pozornicu stupio Milenkovich, nekadašnje  čudo od djeteta, violinist koji zapanjuje svijet  svojim nevjerojatnim performansama, toliko da ga uspoređuju s “demonom” Paganinijem. Između  iznenadnih skokova i nemogućih glissanda, do gotovo neuhvatljivih harmonija podržavanih pizzicatom orkestralnih gudača, nevjerojatno je zvučala ta njegova violina. U napetoj paroksismalnoj potrazi za “ciganskim” grebanjem  po žicama i super finom umješnošću  opio je publiku koja ga je hvalila već od početka tumačenja koncerta br.1 u D-duru neusporedivog Paganinija, za kojeg se činilo kao da je otkrio novi život u Milenkovichu. Jednostavno deliričan bio je njegov dijalog s bolnim solom violončela. Najiščekivaniji je bio  “Rondò” iz “La campanelle”, jednog od najslavnijih  djela najpoznatijeg violinista na svijetu s neiskazivim pasažima beskrajne tonske palete koja je iščupala dug pljesak brojne publike u dvorani, koja je bila kao prikovana ovim neočekivanim čudom, u očekivanju dodatka. Nije trebalo dugo čekati na dva uzvišena tumačenja Bacha. Na kraju je Milenkovich, neprikosnoveni vladar scene, odložio svoje magično gudalo i poklonio se držeći aparat za gašenje požara, gotovo kao da želi “ohladiti” kipuću atmosferu među posjetiteljima u deliriju koji su ga u foajeu kazališta praktički opsjedali kako bi došli do  autograma…” 

                                                      Nello Colombo, Gazzetta di Sondrio, veljača 2016. 

JUPITER SYMPHONY CHAMBER PLAYERS, June 26, 2017

Slavenski naglasci

U pomalo luksuznoj postavi, srpski violinistički virtuoz Stefan Milenkovich pridružio se grupi gudača u kvintetu Louisa Spohra i Beethovenovom kvartetu na nedavnom koncertu ansambla u Kristovoj Episkopalnoj crkvi sv. Stjepana na Upper West Side-u. Gospodin Milenkovich pružio je snažno vodstvo u oba djela, ali najčarobniji trenutak došao je u treći stavku Allegretto Beethovenovog kvarteta br.8 koji uključuje rusku temu. Činilo se da gospodin Milenkovich slavi svoje slavensko podrijetlo s posebnim užitkom u divnoj interpretaciji djela.

                                                   JAMES R. OESTREICH, New York Times

Sa superiornim tonom i čvrstom komandom nad tehničkim izazovima, Milenković je bio snazan u dramaticnim segmentima i nježno uvjerljiv u melodičnom srednjem stavku. Njegov superlativni rad prstiju je proizveo zaključak pun električnog naboja suradnje između solista i uspješno vođenog orkestra.

                                                   John Frayne, The News-Gazzette, 8. ožujka 2018

Solistički repertoar uz orkestar

Bach, J.S.:

Concerto No. 1 in a minor, BWV 1041

Concerto No.2 in E major, BWV 1042

Concerto for Two Violins BWV 1043 in D minor

Concerto in D minor BWV 1052

Bernstein, Leonard

Serenade, after Plato’s Symposium (1954)

Chausson, Ernest

Poeme, op. 25   

Khachaturian, Aram

Concerto in d minor  

Concerto No. 5 in A major, K 219

Adagio in E Major, K 261

Rondo in B-flat Major, K 261a

Rondo in C Major, K 373

Paganini, Nicolo

Concerto No. 1 in D Major, Op. 6

Concerto No. 2 in b minor “La Campanella”  

Ravel, Maurice:

Tzigane

Sarasate, Pablo de

Zigeunerweisen, Op. 20

Carmen Fantasy, Op. 25

Introduction and Tarantella, Op. 43

Sibelius, Jean

Concerto in d minor, op. 47

Vieuxtemps, Henri

Concerto No. 5

Legende Op. 17

Williams, John

Three Pieces from Schindler’s List

Bartók, Béla: 

Concerto No. 2 

Barber, Samuel 

Violin Concerto Op. 14  

Brahms, Johannes 

Concerto in D major op.77

Concerto for Violin and Cello, Op. 102

Dvorak, Antonin

Concerto in A minor  

Haydn, Franz Joseph

Concerto in C major, Hob. VIIa: 1  

Korngold, Erich

Violin Concerto, Op. 35

Mozart, W.A.

Concerto No. 1 in Bb major, K. 207, Concerto No. 2 in D major, K. 211  

Concerto No. 3 in G major, K. 216

Concerto No. 4 in D major, K. 218  

Piazzolla, Astor

Cuatro estaciónes porteñas (The Four Seasons of Buenos Aires) 

Rimsky-Korsakov, Nikolai

Fantaisie de Concert, op. 33

Schubert, Franz

Rondo in A Major, D 438

Tchaikovsky, Piotr

Violin Concerto in D major, op. 35

Serenade Melancolique, op. 26

Waltz – Scherzo, op. 34

Meditation D minor

Vivaldi, Antonio

The Four Seasons, op. 8, Nos. 1-4

Violin Concerto in A Minor RV356

Concerto for Two Violins in A Minor RV522

Concerto for 4 Violins in B minor RV 580

Beethoven, Ludwig

Concerto in D major, op. 61

Romance for Vio

lin and Orchestra No. 1 in G major, Op. 40

Romance for Violin and Orchestra No. 2 in F Major, Op. 50

Bruch, Max 

Concerto No. 1 in g minor, op. 26

Concerto No. 2 in d minor, op. 44, Scottish Fantasy Op. 46  

Glazunov, Alexander

Concerto in a minor op.82

Mendelssohn, Felix

Concerto for Violin and Orchestra in e minor, op. 64

Concerto for Violin and String Orchestra in d minor  

Concerto for Violin, Piano and Strings in D minor, MWV O4 (1823)

Prokofiev, Sergei:

Concerto No. 1 in D major, op. 19

Concerto No. 2 in g minor, op. 63

Saint-Saëns, Camille

Concerto No. 3 in b minor, op. 61

Introduction and Rondo Capriccioso, op. 28

Havanaise, Op. 83

Shostakovich, Dmitri

Concerto for Violin and Orchestra No. 1 in a minor, Op. 77 

Vaughan-Williams, Ralph

The Lark Ascending

Wieniawski, Henri

Concerto No. 2 in d minor, op.22

Polonaise No. 1 in D major, op. 21